U posljednje vrijeme mi se događaju stvari za koje sam mislila da su nemoguće: postigla sportske uspjehe u ovim godinama; ponovnu učim i školujem se, čak i brzo pamtim; ofarbala sam zidove bez da sam pokapala cijeli pod… sve nešto bolje, a nisam ništa mlađa. I onda, naravno sjednem i analiziram:
Ja – ego – pažnja – cilj – usredotočenost = ?
Kad utišamo ego i pažnju usredotočimo na jednu stvar, događa se nešto tiho i moćno. Prestajemo razmišljati o svojim granicama – i upravo zato ih počinjemo prelaziti.
U tom stanju ne radimo više iz potrebe da se dokažemo, nego iz unutarnje povezanosti s onim što radimo. Misli o uspjehu, pogreškama ili tuđim očekivanjima gube važnost. Ostaje samo cilj – jasan, fokusiran. To je prostor u kojem nastaje flow.
Flow ne nastaje pod pritiskom. Ne može se isforsirati, niti planirati do najsitnijeg detalja. On se pojavljuje onda kada se osjećamo dovoljno sigurno da otpustimo kontrolu. Kada pažnja prestane skakati između prošlosti i budućnosti, a tijelo i um počnu djelovati kao cjelina.
Teško za shvatiti iz riječi, ali svi smo to prošli, ili bili u takvoj situaciji: radimo nešto i totalno smo unutra, i ne razmišljamo da li smo dobri ili da li imamo snage…. Jednostavno stvari se dešavaju, teku…..i tek kasnije vidimo da smo prošli iznad granica, napravili nešto WOW. Zanimljivo je da upravo tada prelazimo granice za koje smo vjerovali da su nepremostive i to ne zato što smo se naprezali više nego inače, nego zato što smo prestali trošiti energiju na unutarnje kočnice. Umjesto borbe sa sobom, energija se usmjerava u stvaranje, kretanje, učenje ili prisutnost. To mi se i događa u posljednje vrijeme, a nije baš prije se događalo. Da li je to mudrost godina, iskustva, ili je samo došlo jer je tako trebalo biti, ne znam.
Svatko mora sam otkriti uvjete pod kojima ulazi u flow. Za nekoga je to tišina, za nekoga pokret, a za nekoga osjećaj smisla, a ponekad spontano. Ne postoji univerzalna formula. No svi koji su ga barem jednom doživjeli prepoznaju isti osjećaj – osjećaj da smo sposobniji za mnogo više nego što smo mislili.
Taj osjećaj i flow nisu stanja kada postajemo netko drugi, već samo stanje kada sami sebi prestajemo biti prepreka. Divota!